Tim okupljen oko Inicijative "Fer diskursi" imao je čast i zadovoljstvo da 18.05.2018. godine u glavnome gradu Bosne i Hercegovine ugosti jednu od najpoznatijih feminističkih teologinja, profesoricu na Univerzitetu Harvard – Elisabeth Schüssler Fiorenza, koja je govorila o feminističkoj teologiji iz kršćanske perspektive, referirajući se na svoj dugogodišnji akademski rad koji uključuje najprije interpretativne strategije čitanja biblijskih tekstova iz ženske perspektive.
Diskusija koja je uslijedila nakon uvodnog izlaganja profesorice Schüssler Fiorenza pokazala je koliko je značajno govoriti o temama kao što su ženska ljudska prava i pozicija žene unutar Katoličke crkve i uopće kršćanske zajednice, s obzirom na to da je mainstream muškocentrički teološki narativ sveprisutan i da je unutar tog narativa ugrađen model koji je u suprotnosti s temeljnom kršćanskom religijskom odrednicom o ljudima kao jednakim sljedbenicima vjere. Tokom razgovora govorilo se o važnosti rekonstruiranja ranokršćanske povijesti kao ženske, a budući da – kako je istaknuto – Biblija nije samo povijesna zbirka priča, nego i evanđelje za današnje kršćane, važno je pristupiti kritičkoj povijesnoj i teološkoj analizi. Imajući u vidu da je biblijska vjera danas još uvijek utjecajna; kulturna i društvena feministička transformacija zapadnog drušva – prema njezinome mišljenju – mora uzeti u obzir biblijsku pripovijest i povijesni utjecaj biblijske tradicije.
Bilo je također riječi i o androcentričkim tekstovima i jeziku koji se ne smiju pogrešno smatrati vjerodostojnim dokazima povijesti, kulture i religije čovječanstva, a zadaću da to ne bude tako ima i feministička biblijska hermeneutika koja mora učiniti pomak s androcentričkih tekstova na njihove društveno-povijesne kontekste.

Imajući u vidu kovanicu kirijarhat, koju je Elisabeth Schüssler Fiorenza skovala, tumačeći je kao društvenu dominaciju elitnih muškaraca nad manje privilegiranim muškarcima i ženama, navedeno je da u kršćanstvu i židovstvu upravo funkcioniraju kiriocentrični argumenti, kojima se legitimiraju subordinacija i eksploatacija.
Istaknuto je da se ne smije dopustiti da povijest i teologija potlačenosti žena kakvu perpetuiraju patrijarhalni biblijski tekstovi i klerikalni patrijarhat izbrišu povijest i teologiju borbe, života i vodstva kršćanskih žena. Feministička teologija, zaključeno je, treba postati svjesna međusobnih odnosa crkveno-kulturnog patrijarhata s jedne strane i teoloških tekstova i tradicija s druge jer to može doprinijeti ravjetljavanju načina na koji patrijarhalna Crkva stvara mizoginu teologiju kako bi žene svela na marginalan status i dislocirala ih kao teološke i crkvene subjekte.